ponedjeljak, listopad 24, 2011
subota, srpanj 9, 2011
srijeda, lipanj 22, 2011
Hodam kroz noć, kroz zidove mraka
Bez cilja, volje, iz očaja
Ti si s druge strane svijetla
Prelijepa srna uplašena
Zašto te, ljubavi prave
Istim sjajem ne gore sve
Ti si mi bila jedina vila
Ponoćni šapat za slatke sne
I sad kada nemam te Jedino što mogu je
Da kriknem Vrati se
Vrati se
Jer još volimo se moja mala curice
moja mala djevojčice
Hodam kroz dan, kroz zidove mraka
Bez cilja, volje, iz očaja
Ti si s druge strane sreće
Bezbrižna i nasmijana
Zašto te, ljubavi prave
Istim sjajem ne gore sve
Ti si mi bila jedina vila
Ponoćni šapat za slatke sne
ponedjeljak, veljača 21, 2011
Vjerujem
Sad ćeš mi se smijati....kad ti kažem da
Vjerujem u ljubav, u anđele....u Djeda Mraza...
Da, smiješ se...ne vjeruješ mi
Previše sam ozbiljan za takve gluposti
Znaš onu princezu iz prethodne priče?
E, pa ta princeza, mene voli u stvari
Samo što je greškom sa drugim
Greška, vjeruj mi
Nekako sam srećan zbog tebe
Što mi ne vjeruješ i što si bezosjećajna kučka
Što stvaraš mit o meni kao dobrom čovjeku
Koji je, eto, naivac, ali zlatan
Hvala ti mala moja
Teško se mijenjam i to mi teško pada
Ali ipak ...vjerujem u .....
petak, prosinac 24, 2010
srijeda, prosinac 22, 2010
Koraci broje, godine moje, direktno do trga
Do skvera,do stanice....željezničke
E tamo sam je poljubio prvi put
I skitaju tako noge moje,
Godine broje sve do četrdeset i sedam
I nju koju sam tamo poljubio, više ne gledam
Udala se, pa nego, rodila djecu!
Jednom sam je sreo, na nekoj promociji,
Sa mužem pod ruku, koračala je kao srna
On je neki funkcioner sad, u koaliciji
Ona je naprosto neka druga
A ja u uglu sale , na stolici koju niko nije htio
Slušajući slatkorječivog govornika, za mikrofonom
Želio sam da ustanem , da viknem
Vratite nam lipe, ispod njih sam je čekao
Nikšić je sumoran grad, grad bez ljubavi
Vratite nam Vita, Duga, stare kafane
Vratite nam , vratite mi nju, nije ona za funkcionera
Ona je anđeo....ona je pjesma koju nijesam još napisao
Koraci broje godine moje, moji vršnjaci sijedih glava
Ćelavi i zadrigli, čekaju da bude bolje, kao, za sve nas
A ona srna, samo se nasmiješila, kao Mona Liza
Krajičkom usne, onako, eh jadniče umjetniče
Nikad ja nijesam tvoja bila....
Ali, ja sam vidio što niko nije, tu suzu malu u oku srne
I šapat ....Vratite nam lipe ...ispod njih me je čekao
utorak, rujan 28, 2010
Gdje sam rođen tu je sve sirotinja
vuk je u nas domaća životinja
škrta zemlja nikoga ne hrani
da preživiš moraš radit' vani
Šljakao sam ja u tuđoj zemlji
sanjao sam o voljenoj ženi
sa arbajta kad bi doš'o doma
gledao sam kako raste ona
Mislio sam sreću kupit' novcem
sredio sam stvar sa njenim ocem
prenesoh je preko kućnog praga
mislio sam da biće moja draga
Rekla mi je prvo veče
rekla mi je sve
možes imat' moje tijelo
ali dušu ne
Samo tijelo ništa mi ne znači
kraj banhofa takve mogu naći
želio sam da me stvarno voli
da joj ljubav nije aerobik
Kad je sa mnom da ne skriva pogled
da ne gleda uvijek negdje pored
zagrljeni kada zora sviće
da budemo kao jedno biće
Rekla mi je prvo veče
rekla mi je sve
možes imat' moje tijelo
ali dušu ne
Nije mogla dugo da zanese
u nas nije bilo graje djece
sporo su nam prolazili dani
za večeru kad bi sjeli sami
Razboli se, Bog je mladu uze
pamtim vječno njene zadnje suze
i šaptanje ti si čovjek vrijedan
ali život, život, on je bijedan
Rekla mi je prvo veče
rekla mi je sve
možes imat' moje tijelo
ali dušu ne
ponedjeljak, rujan 27, 2010
Lovio jedan čovjek ribu
lovio, lovio cijeli dan
pa ulovio ribicu zlatnu
pa ulovio ribarski san
pusti mi kaže riba mala
ispuniću ti jednu želju
provedi život k'o niko tvoj
u pravoj sreći i veselju
zar samo jednu?
ribar pita,
dosad je uvjek bilo tri
kakva su ovo došla vremena?
možda i nisi zlatna ti! x 2
vremena ova kakva su da su
šta tebe briga
reci želju -
provedi život k'o niko tvoj
u pravoj sreći i veselju
e kad je tako,
kad si takva
idi nek te drugi hvata
ja nisam čovjek od jedne želje
i pustiću te iz inata
lovio jedan čovjek ribu
lovio, lovio cijeli dan
pa ulovio ribicu zlatnu
pa ulovio ribarski san ...
utorak, rujan 7, 2010
Radnici koji nikada nisu videli more
Kad je sretnu misle da je dan lepši no inače
Ta žena taj gigant ta država u državi
Kad sam je prvi put video rekao sam:
"Eto kako treba da izgleda prestonica jedne zemlje
koja ostaje bez svetla kad ona sklopi oči."
Jedina nevina žena koja rađa decu
Ta djevuška visoka kao podzemna železnica
I lepa kao da uopšte ne postoji.
Njenu su sobu razneli mirisi.
Ona se šminkala i češljala
I to je sve što je uradila za poeziju.
Zakleo sam se da ću prećutati njenu prošlost
Jer ja sam rođen sa mnogo više prljavština
No što ih je ona imala u životu.
Već nema u srpskom jeziku reči na koje se mogu osloniti
Sa kojima bih poredio njene oči i onda mirno spavao
Ima jedna želja velika kao njena trepavica
Ta neosvojiva Rusija koju je ipak lakše osvojiti.
Od njenog poljupca koji mi je poslala telefonom
Zapalilo mi se uvo na pošti jednoga drugoga grada
To famozno to zeleno to gorko uvo
Koje je dugo stajalo kao antena na jednoj radio stanici.
Otkidao sam ga i duboko u zemlju zakopavao
Ali nije prestalo da me poziva na telefon
Svojom telepatskom azbukom svojim visecim mostovima.
Na mome srcu kao na gramofonskoj ploči
Snimila je sve što je rekla u životu
Njene korake, njen smeh i njen kašalj
Njena duga šaputanja sa ljudima koje ne poznajem.
Gradove u kojima živimo vezuju naša pisma.
Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kišobrana.
Kad me ona voli ne znam od čega živim
Ne jedem, zaboravljam da dišem i vrlo često umirem.
Visoko u nebu setim se da ne umem leteti
Prođem glavom kroz zid i vidim da sam pogrešio
Tad zviznem nogom mesec iznad grada
I trčeći obilazim mesto gde ćemo imati sastanak za nekoliko dana.
Njen najgori đak gutač ljubavnog plamena sa injem u ušima
Tumačim svojoj krvi njeno preteško gradivo.
Pun otpadaka kao golfska struja
Silazim niz stepenice u zemlju
I jedini ne znam za svoju tragediju
Taj svirepi podtekst naše ljubavi.
O suzo na jastuku
Uspomeno na pilota koji nikad nije sleteo
Izgubljen u vazduhu.